Wednesday, January 4, 2023

Igra vatre, konzervi i smrzavanja

Ovo je prvi tekst u novoj seriji tekstova koji se tiču specifičnog ugla hemije - kako dobiti upotrebljivu  energiju.  

Energija sve pokreće. Energija omogućava ovakav život kakav znamo.

Energija postaje skupa. Njome se veliki poigravaju, njome nas ucenjuju. Čak i svađaju. Da li je i zašto bolja nuklearna (koja postade zelena) ili solarna? Šta su uopšte zelene energije i da li ih je moguće imati? Da li postoji neki oblik energije koga se plašite? Ne. Odlično. Onda se samo setite kako su se oko litijuma napravile razne gluposti, pa pomislite da ista školovana elita upravlja radioaktivnim sirovinama, elektranama, otpadom. 


Energija bi trebalo da nam donesi blagostanje, ubrzani razvoj, udobnost. Prva energija vatre je omogućila da se ogrejemo, odbranimo od predatora i da ispečemo meso, biljke, skuvamo vodu. Prljava voda prokuvavanjem postaje (uglavnom, setite se litijuma) neškodljiva. Bakterije i viruse možemo da ubijemo kuvanjem vode, metale i mnoge toksine ne možemo. Vodu možemo i da predestilujemo. Energiju možemo dobiti na mnogo načina, ali za sada ostavljam po strani sporne tehnologije, npr. Elonovu novu solarnu tehnologiju, natrijumovu bateriju i slično. Osvrnuću se prvo na onu energiju koja nam je neophodna za kuvanje (pečenje, roštiljanje).   


Bez obzira da li je u pitanju smederevac, indukcioni rešo ili stari električni šporet, kvalitet ručka nije (uglavnom) određen načinom grejanja. Dobro, poneko se ne bi složio sa mnom oko kvaliteta ili bar ukusa piletine, pita, hlebova i torti koje ispeče smederevac u odnosu na današnje rerne od kojih je samo ostao termin - rerna, a zvanično to su odeljci za kuvanje. Ne za pečenje, već za kuvanje.  

Naravno da se navike menjaju. Svako voli brže, lakše i jednostavnije. Ne uvek i bolje. Nekada je prosto nemoguće da izaberete bolje, jer npr. ne možete da koristite vatru na drva ili ugalj usred grada. Ili su odžaci prosto zazidani, jer je komšija na devetom srušio odžak i proširio sobu. Šalu na stranu vatra je proterana iz naših domova u gradu. Ali šta ako...To "šta ako" je pitanje koje se od pandemije često postavlja. Ovih dana prateći i mećavu u Njujorku, primetio sam da postoji jedna grupa ljudi koja ima rešenje za sve. Ne za lagodan život, nego baš za trenutke krize, koje će usloviti nedostatak struje. Naravno da solarni sistem i baterije mogu da pomognu ali pre svega leti. Nuklearna energija ne postoji u džepnom pakovanju, ili u pakovanju koje staje u ranac. A baš o takvim rešenjima biće više reči u narednim tekstovima.

Energija koja se može poneti i aktivirati po potrebi od grejanja do kuvanja (čak i pečenja) su mali dovitljivi, zabavni i često opasni ili veoma opasni uređaji. Jedan od takvih koji je izazvao i par ozbiljnih nesreća je grejač na sveću i zemljanu saksiju (terakotu).


Po brojnim navodima samo jedna ovakva spravica može u sobi od 10 do 14 kvadratnih metara da podigne temperaturu čak za 4 stepena, za samo 2 sata "rada". Može i više ako se ispod saksije stavi više sveća. A još je bolji kao grejno telo u neposrednoj blizini. Mane? Previše ih je kada se koriste u zatvorenom prostoru. Od generisanja ugljen monoksida (zbog čega se savetuje CO monitor s alarmom), do paljenja stana u Engleskoj, jer je konstrukcija bila loša, saksija je pala i parafin se razlio po tepihu i zapalio. Ostaje naravno i zamerka menjanja sveća, jer se kao što se sa slike vidi koriste se kratke sveće. Nikada sveća ne sagori potpuno. Inače bi proizvodi sagorevanja parafina bili ugljen dioksid i voda. Tako dolazimo do paradoksalne situacije da sveća truje i greje, pa je onda savet da se grejete uz odškrinuti prozor, ako već nemate monitore koji će da vas upozore na otrovne gasove. (I to samo dok im traju baterije.) Ignoriše se činjenica da se soba brže hladi od spoljne hladnoće, nego što se greje od sveća.

Da ne bude skretanja s teme, sveće se mogu koristiti i za kuvanje. Kako? Veoma jednostavno i veoma bezbedno, na čistom vazduhu. Čitava serija tekstova koju spremam će se odnositi na ovakve uslove koji su na ovom videu. Dakle ili na terasi koja je otvorena ili u dvorištu. Na izletu? Što da ne.


Kažem supruzi, evo da vidiš kako se čovek snašao da skuva i meso na plamenu sveća (za samo 4 sata), kada nema struje. Sledio je otrežnjujući komentar - ako ne bude struje, neće biti ni mesa. Za ovu misao nismo još spremni. Na svu sreću deo naše tradicije su sušene mesne zagonetke i mezetluci, a za kasnije ostaje da vidimo. Da li je neko probao kuvanje na sveću (sveće)? Voleo bih da podelite takva iskustva, jer treba biti spreman za svaku nedaću.

No comments:

Post a Comment

Sadržaj komentara koji na bilo koji način izlazi van okvira pristojnosti neće biti prikazan.