Friday, July 12, 2013

Aspartam ubica slatkog lica - da ili ne?

Aspartam je sintetički zaslađivač, minimalne kalorijske vrednosti. Po strukturi je dipeptid, kome je jedna grupa esterifikovana metanolom.




Aspartam je kancerogen. Šta reći na tekst pun budalaština, neproverenih navoda  "koji se otkrivaju i izbacuju na tržište najblaže rečeno nedovoljno ispitani, ili samo na osnovu studija samih proizvođača." Aspartam je otkrio James Schalatter, istraživač lekova protiv čira. Od otkrića (1965.) do odobravanja od FDA (1981.) prošlo je 3 puta više vremena, nego što se danas ispituje neki lek, pre puštanja u promet. Ima naravno mnogo stručnih tekstova koji su kako osporavali ovakve tvrdnje, tako i davali kontra-argumente. Oko aspartama i ostalih zaslađivača važe 2 zablude. 
1. Sve što je prirodno je zdravo, sve što je sintetičko je nezdravo.
2. Monsanto, kao bivša fabrika hemijskog oružja stoji iza "forsiranja" aspartama, jer na njemu mnogo zarađuje.
Rezultate o kancerogenosti, koji se navode širom interneta, objavila je 2007. italijanska grupa sa instituta Ramacini (Ramazzini). Ti navodi su višestruko osporeni od strane FDA i EFSA. Ali i ovde nisu u pitanju činjenice, već verovanje. Moja baba je mrzela sve zaslađivače (osim saharoze i meda). Uvek je bila protiv "veštaka", osim kada su lekovi. I tu je sada moja suštinska dilema i neverica. Ako je u pitanju tako aktivna i opasna supstancija koja izaziva rak, zašto to niko ne može da lako dokaže. Nisu potrebne čak ni životinje za ovakva istraživanja. Nema smisla zamarati Vas kako se formira naučna metodologija, ali je važno reći da su Italijani zabrljali 2007. I pokušali su ponovo 2010. I ponovo su zabrljali. Kada uradite neku ozbiljnu studiju, ona mora da ide na recenziju, proveru, morate da budete spremni da se suočite s raznim kontrolnim reakcijama. Uglavnom, u široj naučnoj javnosti, nisam našao nikakvu potvrdu njihovoj tvrdnji da je aspartam opasan za ljude, jer u tako visokoj dozi izaziva rak kod pacova. Zlavna zamerka je baš u pogrešno izabranim pacovima. 


Svi znaju da kuhinjska so podiže krvni pritisak. Pa ipak, niko nije uradio studiju u kojoj bi hranio pacove sa 20 g soli dnevno. Možda bi i to izazvalo rak. Rak sigurno izazivaju cigarete. Pa koliko puta ste gledali trudnicu koja puši, majku kako jednom rukom hrani dete, drugom puši. Azbest izaziva rak. Pa i dalje je vazdušna ventilacija na mom fakultetu od ovog materijala. Prženo meso izaziva rak, a ljudi roštiljaju. Vazduh izaziva rak, jer kroz njega prolazi jonizjuće zračenje. Sve iazaziva rak. Čak i voda, gel za kosu, kontraceptivne pilule, lekovi za razbijanje žučnog kamena. Hrana, voda i vazduh su kancerogeni. Zašto bi nas aspartam zabrinjavao?


Mene zaista i ne zabrinjava. Probao sam ga i ima neki metalni ukus. Stevija je svakako ukusnija. Zašto sam ostao veren saharozi? Jer osim slatkog ukusa daje onaj lepi, viskozni osećaj napada hedonističkih đavolčića na sva čula. Bolje mislim, čujem, vidim, njušim. Zašto onda da isprobavam aspartam i druge "zamene"? Dakle, ne brine mene aspartam zbog panike koju izaziva, već zbog nedostatka kontrole hrane i kod nas i u svetu. Čista hemija nosi rizik, ali znate kakav. Po dosadašnji znanjima ne i rak. Ali hemija kakva se danas praktikuje za proizvodnju "hrane", to je ono što mene brine. Sećam se pacova u pivskim flašama. Pa da li je neko digao toliku famu protiv piva? Nije,  a trebalo bi. Čist aspartam je bezbedan. Verujem u to. Aspartam u našoj hrani, hm, to me već brine. Naročito jer se dodaje dijetalnim jogurtima, niskokaloričnim pićima i sl. a da se i ne navodi na etiketama ili kako rekoh može da se pronađe na njima mikroskopom. E 951 mu je broj. Ali ono što nije poznato, a niko nije ni motivisan da istražuje, je kako aspartam reaguje ako se hrana termički priprema. Zna se da nije termički stabilan, ali u šta se pretvara? Kako reaguje s drugim molekulima hrane ili drugim, takođe neoznačenim aditivima? Čajem, bojama iz omraženih kola pića. To me brine i upravo zbog toga, preuzevši odgovornost koja mi po struci pripada, sebi sam zabranio konzumiranje ovih zaslađivača. Probao sam i steviju. OK, nije strašna, naprotiv. Ali čemu to? Šta ta kašičica od 5 g šećera može da mi uradi, a što vekovima ranije nije radila drugima? Opet ja ne šećerim ni kafu ni čajeve, pa mi je lakše. 


Naročito me u argumentima protiv aspartama nervira prva tvrdnja. Druga ionako nije tačna. Monsanto odavno ne proizvodi aspratam. Čak se šuška da radi na GMO biljci u kojoj će biti od 2 do 5 puta više steviozida, nego u sadašnjim paragvajskim biljkama. Da li će onda biti bezbedna? Ali da se vratim na prvi argument. Prirodni su i morfin, kolhicin, ricin i drugi toksini. Prirodni su i žablji i zmijski otrovi. Veštački su mnogi lekovi, boje i materijali.


Maksimalno dozvoljena dnevna doza je 40 (Evropa) do 50 (Amerika) mg/kg mase. Jedna boca pića od 250 do 330 mL ima od 100 do 180 mg aspartama. Dakle osoba od 60 kg (žena) i 80 kg (mušakarac), u Evropi mogu da popiju (60 x 40) /180 ukupno 13 sokova ili za muškarca 17 sokova. Eto, blago Amerikancima, oni mogu 20 procenata više. 16, odnosno 20. Pa, valja niko to toliko ne pije, bar ako je normalan.

Ljudi koji boluju od fenilketonurije ne smeju da konzumiraju aspartam.

Najnovija informacija je da je EFSA odložila odluku o definitivnom saopštavanju svih potencijalnih metaboličkih efekata (opasnosti) do novembra 2013. godine. 

11 comments:

  1. Izbegavam sve što sadrži aspartam. Najgore od svega je što moj sin svakog dana, mora piti lekove koji sadrže aspartam. Zašto se nalazi u tableti koju svakako mora progutati(zbog astme), bez obzira na ukus???

    ReplyDelete
  2. Odličan članak. Samo pun besmislenog racionalisanja. Tj. bilo bi racionalisanja ako bismo se složili da hemičare stvarno treba konsultovati u pitanjima vezanim za zdravlja - što, na sreću nije slučaj. Nažalost, još se često se konsultuju lekari. Aspartam je industrijski otpad. Stvarno jeste. Ne prave ga nego ga dobijaju kao nusproizvod. Dakle zamenite svuda u tekstu "aspartam" sa "industrijski otpad" i ponovo pročitajte tekst. Zatim sebi opalite nekoliko veoma jakih šamara. Obećajte mami da nećete više pisati lakomislene tekstove niti imati zaključak na osnovu NEMANJA informacija.

    Ili ste već dobili ček od MK Komerca, zastupnika Monsanta za Srbiju?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Miloše, kako se dobija aspartam? Volim da čujem različita mišljenja, posebno ako znate nešto više. I želim da znam koji lekar se bavi aspartamom ili da je učestvovao u nekom istraživanju?
      I ako može odgovor bez šamara. Ovde smo nešto da naučimo.

      Ua Monsanto!

      Delete
    2. Monsanto odavno ne proizvodi aspartam. Inače se pridružujem Vašem Ua.

      Delete
    3. Od 2000.-te http://en.wikipedia.org/wiki/Aspartame

      Delete
  3. Da bi markirala gorčinu. Količina u njima nije zabrinjavajuća.

    ReplyDelete
  4. Gospodine Miloše, nadam se da ste pročitali šta ste napisali i da ste se postideli, ako ste imalo pristojan čovek. Da sam Vaša majka bilo bi me sramota zbog tona Vašeg pisma, a očigledno je da niste stručnjak. Ako i moje dete pije lek u kome ima aspartama, znači da ga ja trujem, a Vi jedini znate da je to industrijski otpad. Kako se ponešto razumem u tehnologiju, molim Vas recite mi u kojoj se to tehnologiji aspartam javlja kao otpad? Pokvarili ste mi uživanje u čitanju ovog bloga.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Svako ima pravo na svoje mišljenje. Hvala što čitate ovaj blog.

      Delete
  5. Ja bih samo rekla, da se hemicari bave reakcijama razlicitih supstanci u laboratoriji. A unosenjem hrane i rafinisanih proizvoda u nas organizam stvara potpuno jednu drugaciju hemiju nego onu koju vi dobijete u epruveti. Organizam i procesi u njemu su lanac mnogobrojnih procesa usko povezanih i nikada ne treba prihvatiti informaciju koja je dobijena u bilo kakvoj laboratoriji, ako pri tom nije testirana na pacovu, ali ni pacov ni covek nisu isto. Da ne ulazim u dalja objasnjenja. Svaka celija ima svoje mikrookruzenje koje izuzetno utice na nju kao i na procese u celiji, organima i citavom organizmu. Zbog toga nas lekovi lece ali i stete. Jer kada se lek ispituje, on se ispituje samo da li pozitivno deluje na konkretnu bolest, ali se (iz finansijskih razloga) ne ispituje koliko i cemu sve steti, jer to je proces, i to od par godina. Drugo, covek je individua i svako od nas ima specifican organizam. Nismo svi alergicni ili nealergicni na iste supstance, nekome pankreas radi vise nekome je u normali a nekome je aktivnost smanjena (govorim o mikro promenama koje su bitne). Svako u svom DNK lancu nosi nekoliko gena koje determinisu neku od boleti, okidac toga je sigurno nacin zivota. S toga lek za neku bolest moze pomoci, ali da li ce svakome pomoci na isti nacin i da li ce svi imati iste nus pojave. Molim vas, da razlikujete pojmove in vitro i in vivo. Hvala!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne znam u kom veku Vi živite. Ako pogledate samo definiciju hemije hrane shvatićete da ste izrekli gomilu proizvoljnosti. Ako ste samo pogledali tekst, jer je očigledno da ga niste pročitali videli bi ste da su Nemci in vivo eksperimentima pokazali da CIJANID ubija. A gomila ljudi po Africi je umrla drugih cijanogenih biljaka. Tako da Vas molim da ne pričate o hemiji kada pojma nemate.Ni o biohemiji. A ni o in vivo i in vitro stvarima. Pričajte o energijama, tajnama i okruženjima. To su budalaštine na koje se laici "primaju".

      Delete

Sadržaj komentara koji na bilo koji način izlazi van okvira pristojnosti neće biti prikazan.